Danas sam išla u nabavku umesto mame jer je ona krojila nešto što treba da završi do sutra. Malo sam se izgubila dok nisam našla mlekaru. U mlekari sam naišla na ljubaznu prodavačicu koja me je nazvala komšinicom, i to mi je bilo baš sipatično pošto joj nisam komšinica. Kasnije sam pravila prezentaciju, i to celo posle podne. I još je nisam završila, muka mi je od nje. Sada gledam prvi glas Srbije koji je postao jadan odkad je moj favorit Filip Mitrović ispao. Naravno ne može rok muzičar da se predugo zadrži u nekom šou u  Srbiji. Malo pre sam oprala kosu i skoro da se nisam šlogirala kada mi je mama izvadila peškir iz korpe za veš i dala mi da obrišem kosu sa njim. Nisam mogla da verujem, ali nisam htela da se svađam sa njom tako da sam to prećutala, ali sigurno neću više prati kosu kad dođem kod nje. Ujutro idem kući, i nekako jedva čekam, da još mogu da ponesem ovaj brzi internet i to bi bilo super. Kad pomislim da sutra moram da naučim četiri predmeta, odmah mi se ne ide nigde. Samo da sutra ne bude susnežice kao danas, jer moje starke neće moći da se izbore sa njom. Još četiri dana škole, ne mogu da verujem. Jedva čekam raspust, da se odmorim od “učenja” i da ne gledam one morone, a i “svog ” Džejkoba :) deluje loše na moje duševno stanje :D sinoć sam verovatno njega sanjala pa sam sve pobacala i to par puta jer se mama žalila kako sam je zatrpavala ćebetom i jorganom. Moraću da se čujem sa Darom, baš me interesuje kad će doći u NS baš sam se uželela pozitivnih osoba koje mi neće tražiti zamerke i pored kojih mogu da se osećam onim što sam, a ne da se ustručavam da kažem nešto zbog toga što je moje mišljenje drukčije.