Danas sam preskočila školu i otišla sam u obilazak grada i do tatine kuće, koja je bila prazna sa obzirom da je on u bolnici. Čitala sam knjigu, gledala televizor i sve u svemu malo se opustila. Sve je prošlo odlično jer me niko nije video i stigla sam kući kao i obično ponedeljkom. Tek što sam sela stigla mi je poruka od Aleksandre. Pitala me je da li sam kući, rekla sam da nisam jer nije bila upućena u moj razlog za preskakanje škole da me pri tome ne bi slučajno odala. Usput sam je pitala što me to pita, i ona mi je odgovorila da je ispred moje kuće. Nešto mi nije dalo mira i otišla sam u susednu sobu da vidim da li je to istina. Tad sam videla nju kako korača prema mojoj kući, uprkos mojoj izjavi da nisam kući. Nisam želela da vidi da sam kući pa da se naljuti, pa sam nagovorila tetku da ako ona dođe kaže da nisam kući. I naravno ona je došla, mislila sam da hoće da mi da domaći ali nije. Samo je ušla i razgledala kroz prozor dnevne sobe da li sam tu. U tom je izašla moja tetka i rekla joj da sam verovatno u biblioteci.  Mislim da je poverovala jer se okrenula i otišla. Zašto je to uradila neznam, ali mi je čudno što me proverava sa obzirom da sam joj rekla da nisam kod kuće. Sutra ću je pitati, ma da verovatno nije imala loše namere i ja sam to preuveličala (kao što obično biva)