[ dnevnik
]
02 Januar, 2012 22:54
Neverovatno je kako dani brzo prolaze, nisam ni trepnula a već je drugi januar. Ove godine nemam osećaj da su praznici, da nema više hrane ne bih ni primetila. Kad sam već kod hrane, neverovatno je koliko puno jedem u poslednje vreme. Prasetina, guščetina, piletina, salate, torte kolači, razne grickalice i slatkiši, sve je stradalo od moje strane. Samo ležim i gledam tv, ili sedim za kompjuterom, a obećala sam sebi da će ova godina biti drugačija, biti bolja. Nešto mi se čini da će po mnogome podsećati na staru, dosadnu godinu punu tuge i utonulosti u dosadnu svakodnevnicu. Iako sam sebi rekla da ću se zabavljati, dokazala sam suprotno već na dočeku. Neke stvari se nikad neće promenuti kao što je moja nesigurnost. Toliko sam postala nesigurna da ne želim ni da idem do bake ne bi li naletela na nekog ko bi mi se smejao, takođe sam propustila dobar doček Nove godine iz straha da ne sretnem bivšeg dečka. Nisam obratila pažnju kad sam videla naslov na jednom sajtu da su ljudi najviše depresivni tokom Božića i Nove godine, a čini mi se da se meni baš to događa. Još jedan pad u depresiju koji sa sobom povlači milion pitanja o tome zašto sam baš takva, zatim slede svađe sa ukućanima koje samo povećavaju depresiju i onda čekam... Čekam da me sve to prođe, da me udari blagi talas sreće čisto da zaboravim zašto sam nesrećna. Ali ne ovoga puta, odlučila sam da ovaj put neću dozvoliti sebi da potonem, uprkos sidru koje me vuče, ovog puta ću se izboriti. Otiću sutra kod bake, i smejaću se, smejaću se kao da sam dobila na lotou. Neće me biti briga šta drugi kažu, prebrodiću svoj strah od zubara i otići da opravim sve zube ne bi li počela da nosim protezu, učiniću sebe lepšom ne radi drugih nego radi sebe same. Dosta mi je da ljudi ne cene moje kvalitete samo zato što nisam lepa. Sve ovo veoma lepo zvuči, samo da li će se ostvariti, jer nekada mi se čini da volim da budem nesrećna, ružni čudak sa kojim skoro niko neće da se druži jer ne želi da se nabija na štikle i oblači mini haljine, suknje i majce koje skoro ništa ne pokrivaju i sluša muziku koja je samo pokušaj stvaranja muzike.





03/01/2012, 13:27
Lepota je u tebi, a ne na tebi. Poradi na zdravlju, sredi zube, tebe radi. A ako hoćeš, daću ti moju priču na ovu temu.
03/01/2012, 14:07
Svesna sam ja donekle toga, ali kako naterati druge da to vide?
Volela bih da čujem tvoju priču, ako ti nije teško.
03/01/2012, 14:13
Kameleon
Ni dan danas ne mogu reći da li je bila ružna ili
lepa. Na prvi, drugi i treći pogled, moja drugarica bila
je baš ružna. Četvrtasta glava, retka opuštena kosa bez
ikakve frizure, kvadratna ramena, cela nekako kao robot
građena, neprivlačna, upadljivo neupadljiva...da sam
muškarac, nikad je ne bih primetila. Al’ ne lezi vraže! Čim
bi joj se približio momak koji joj se dopadao, ona bi dobijala
takav izraz i sjaj da je postajala lepotica! Na moje
oči se menjala, kao čarobnim štapićem vile dodirnuta! To
sam primećivala, a kako su je tek momci zapažali! Najzgodniji
su se oko nje vrteli! I zadržavali.
Konačno se udala za jednog od najlepših momaka u
kraju i u novoj porodici je veoma cenjena i omiljena. Ni
dan danas ne znam u čemu je stvar. Šarm ili harizma?
Njenu dušu su oni svi videli, pa ju je ona činila lepšom?
Zaista ne znam odgovor.
03/01/2012, 14:21
Shvatila si, ona nije terala druge da vide lepotu u njoj...oni su je videli.
03/01/2012, 14:23
Imam i ja u razredu jednu takvu i svaki dan se čudim njenom moći da očara svaku mušku osobu oko sebe.
03/01/2012, 15:20
Izvuci pouku. Ako imaš sjaj u sebi, biće viđeno!