[ dnevnik
]
17 Decembar, 2011 17:51
Još jedna subota u nizu...
Danas sam išla u nabavku umesto mame jer je ona krojila nešto što treba da završi do sutra. Malo sam se izgubila dok nisam našla mlekaru. U mlekari sam naišla na ljubaznu prodavačicu koja me je nazvala komšinicom, i to mi je bilo baš sipatično pošto joj nisam komšinica. Kasnije sam pravila prezentaciju, i to celo posle podne. I još je nisam završila, muka mi je od nje. Sada gledam prvi glas Srbije koji je postao jadan odkad je moj favorit Filip Mitrović ispao. Naravno ne može rok muzičar da se predugo zadrži u nekom šou u Srbiji. Malo pre sam oprala kosu i skoro da se nisam šlogirala kada mi je mama izvadila peškir iz korpe za veš i dala mi da obrišem kosu sa njim. Nisam mogla da verujem, ali nisam htela da se svađam sa njom tako da sam to prećutala, ali sigurno neću više prati kosu kad dođem kod nje. Ujutro idem kući, i nekako jedva čekam, da još mogu da ponesem ovaj brzi internet i to bi bilo super. Kad pomislim da sutra moram da naučim četiri predmeta, odmah mi se ne ide nigde. Samo da sutra ne bude susnežice kao danas, jer moje starke neće moći da se izbore sa njom. Još četiri dana škole, ne mogu da verujem. Jedva čekam raspust, da se odmorim od “učenja” i da ne gledam one morone, a i “svog ” Džejkoba
deluje loše na moje duševno stanje
sinoć sam verovatno njega sanjala pa sam sve pobacala i to par puta jer se mama žalila kako sam je zatrpavala ćebetom i jorganom. Moraću da se čujem sa Darom, baš me interesuje kad će doći u NS baš sam se uželela pozitivnih osoba koje mi neće tražiti zamerke i pored kojih mogu da se osećam onim što sam, a ne da se ustručavam da kažem nešto zbog toga što je moje mišljenje drukčije.
[ dnevnik
]
15 Decembar, 2011 17:54
Onaj dan kad ustaneš na levu nogu
Da li i za levake važi taj izraz kad ustaneš na levu nogu, ili je kod nas obrnuto pa se kaže ustao je na desnu nogu. Sve u svemu, danas sam ustala na pogrešnu nogu pa koja god to bila. Uspela sam da srozam tri ocene na dole (jeee), nisam ništa učila (a imam tri predmeta za sutra). Postala sam zavisnik od igrice Sims i ceo dan je igram. Pored svega toga pada kiša koja me čini pospanom. Sad kad čitam što sam napisala dan mi se i ne čini nešto groznim, već uobičajnim dosadnim danom. Tetka mi je danas predložila da mi kupi walkmax patike (divno, čak i ona misli da sam debela) i to je bilo jako čudno jer mi ona u poslednje vreme ništa ne kupuje. Da mi je barem predložila da mi kupi starke ili nešto što volim a ne te patike ja bih bila presrećna. Ali šta da se radi, bolje išta nego ništa tako da ću tražiti ove patike: (nekako mi izgledaju najlepše)

Sutra idem kod mame jer moram da uradim prezentaciju. Baš mi je pored svega što ne radim(a trebalo bi) potrebno da pravim prezentacije. Zar sam ja kriva što znam da radim prezentacije bolje skoro svih u školi (ako ne i od svih, jer mi nije poznato da su nekog profesori toliko hvalili i proglasili ga za jedinu osobu koja će da pravi važnije prezentacije). Pored svog mog “talenta” (a možda i talenta) za prezentacije ja trebam ih pravim a da za uzvrat ne dobijem ništa. To mi se čini malo licemerno jer ja treba da obuhvatim čitavo polugodište iz u ovom slučaju poslovne ekonomije i da za uzvrat ne dobijem ni peticu ni plus. Kao da nemam šta preče da radim za vikend nego celu subotu da sedim za kompjuterom i pravim prezentaciju koja će oduševiti profesora iako mi se čini da je on već oduševljen što je našao budalu koja će to da uradi umesto njega. Biće to divan vikend. Napraviću prezentaciju da se više oduševiti od razredne koja mi je dala dve petice zbog prezentacije, i bivšeg razrednog koji mi je zaključio pet u sred marta kada sam uradila prezentaciju (kako, neznam ni sama) ili komisije na školskom opštinskom i okružnom takmičenju. Pustiću ga da uživa u prezentaciji ali sledeći put kad me bude pitao (a pretpostavljam da hoće) samo ću da mu kažem da nisam u mogućnosti da uradim zbog nekih izmišljenih razloga.
Divno, prošla mi je serija, sad moram da čekam sledeću 
Nešto mi se mota po glavi mamina izjava da ima obaveze za vikend pa će da me pošalje u subotu nazad kući. Baš me interesuje šta to ona ima u planu da sam ja nepoželjna. Ako opet ide u Beograd, onda to stvarno nije fer jer navodno nema para jedva živi, a i rekla je da će i mene jednom voditi. Kako god to je njen život, ako ona misli da treba nešto da uradi uradiće i u to neću da se mešam, naravno dokle god ne prevaziđe granicu.
Zzzzz 
[ dnevnik
]
04 Decembar, 2011 17:55
Izvinite, da nemate koju stipendiju viška?
Dolazim u školu oko jedan i dvadeset, i naravno opet kasnim. Nije da ja toliko kasnim, koliko profesor žuri na čas kao da mu je to najdraže u životu. U hodu primećujem grupicu devojaka kako stoje pored oglasne table i pričaju nešto. Odmah sam znala da su stipendije napokon stigle, ushićena probila sam se medju njih da vidim da li sam je dobila. Nisam mogla da vidim svoje ime i zbunjena i ljuta sam ušla u učionicu. Prva pomisao mi je bila da sekretarica nije poslala moj zahtev, ali posle drugog časa mi je razredna rekla da moj zahtev nije prihvaćen. Osećala sam se kao da me je neko polio hladnom vodom, a od načina na koji mi je to rekla (sa malom srećom radosti) došlo mi je da nazovem ministarstvo i kažem im dve – tri reči. Kako je to moguće da nisam dobila stipendiju, ipak nisam konkurisala za odlične učenike već za posebno rangirane. Uz sve to prosek mi je bio 4:37 (računa se do 4:50) kad se gledaju sve završene godine, a pored toga živim samo sa ocem koji je već dvadesetak godina nezaposlen i nesposoban za rad i pored toga je alkoholičar. Neznam šta više treba da bih dobila stipendiju, možda da odem u neku rupu i živim sama, ma da ni tada ne bih imala velike šanse. Pored svega moja tetka je toliko nesposobna i kao da ne želi da nazove ministarstvo da pita šta treba da se pošalje, a vreme polako curi. Ostala su još 4 dana do kraja roka za primedbe i čisto sumnjam da ako se kojim čudom moji smiluju da pošalju primedbu, ona biti prihvaćena.