Ne volim praznike iz jednog razloga. Ne volim da ljubim svakog i da mu želim sve najbolje iako neko to ne zaslužuje. Ne želim da ljubim komšinicu koja gura nos u moj privatni život, neću da se smejem kumi koja me svaki put cinkari, ni bratu koji mi govori da sam seljak i rugoba, drugarici koja omalovažava moje sposobnosti, ili drugoj komšinici koja je ljubomorna na mene. Kao u inat svi oni svake godine dolaze da nam čestitaju Novu godinu i Božić. Obavezno kao u šali dobace nešto na moj račun. Baš juče sam dobila Novogodišnju želju od komšije da postanem lepa. Hvala lepo komšija, to i ja želim(iako vi to ne znate). Nisam lepotica ali ne morate mi nabijati na nos. Takođe se izvinjavam bratu što sam za njega seljak jer nemam para da kupim markiranu robu, da završio si fakultet sa desetkom ali to ne znači da si pametniji od mene, pamet se ne meri ocenama. Zar ne mogu jedan, tj. dva dana u godini da se prave ljubaznim i da jednostavno požele sve najbolje bez obzira da li to misle ili ne. Umesto toga grabe svaku priliku da bi posmejavali nekom i hranili svoj ego. Zbog toga ne volim praznike, jer ne volim da budem u blizini  sa takvim osobama i pravim se fina dok čekam da mi se obrate kritikujući mene ili nešto što ima veze samnom.